Sada istraživači iz Bona nameravaju da, u saradnji sa kolegama iz Diseldorfa, Hamburga i Berlina, u narednih nekoliko meseci naprave veliku studiju o isceliteljskim svojstvima meda, prenosi DPA.
Oni će uporediti to sredstvo lečenja sa drugim terapeutskim metodima, kakav je i korišćenje katjonskog srebra, inače veoma skupo. Pokazalo se da je i primena tog srebra vrlo efikasna protiv izuzetno otpornih bakterija.
"Medjutim, nije još izvesno da li srebro koje se oslobadja iz melema nema neke negativne propratne efekte na decu", upozorava dr Arne Simon sa odeljenja za rak Dečije klinike Bonskog univerziteta.
Primenom "medihanija" se dešava da čak i hronične, višegodišnje rane, zagadjene bakterijama otpornim na mnoge antibiotike, zarastu za nekoliko nedelja.
"Danas se po bolnicama srećemo s ranama otpornim na gotovo sve postojeće antibiotike", kaže dr Simon.
Kad su rane u pitanju, njegovi mali pacijenti spadaju u visoko rizičnu grupu zbog toga što citostatici, kojima se leči rak, imaju negativno propratno dejstvo da usporavaju zaceljenje rana.
"Rana normalno zaraste za nedelju dana, a kod naše dece to često traje mesec i više dana", kaže dr Simon. Osim toga, deca koja boluju od leukemije imaju oslabljen odbrambeni sistem. Ukoliko neka klica preko rane dospe do njihovog krvotoka, može da dodje do fatalnog trovanja krvi.
Uspeh do koga su korišćenjem meda koji su ostvarili bonski lekari je zapanjujuć. "Mrtvo tkivo se brže odbacuje, rana brže zarasta. Osim toga, promena zavoja manje je bolna, budući da se melem sa medom lakše skida ne oštećujući novoformirani sloj kože", kaže dr Kai Sofka, specijalista za rane na Dečijoj klinici.
Sofka iznosi još jednu prednost mednih obloga - mnoge rane neprijatno mirišu, što predstavlja veliko opterećenje za pacijenta, a primenom meda taj vonj se smanjuje.
Poznato je da med ima antispetičko dejstvo, zahvaljujući tome što pčele dok ga proizvode u njega dodaju i enzim "glucose-oxidase". Taj enzim obezbedjuje da šećer iz meda stalno proizvodi male količine
efikasnog antiseptika vodonik peroksida. Njegova prednost u odnosu na isto veštački dobijeno jedinjenje je u tome što je u maloj dozi, ali dovoljnoj da ubije klice i u tome što se konstantno iznova stvara.
Za postizanje efekta koji ima to jedinjenje iz meda, morale bi da se koriste znatno veće količine hemijski dobijenog vodonik peroksida, koji s protokom vremena gubi dejstvo. Medjutim, kod velikih koncentracija vodonik peroksid ne šteti samo bakterijama nego i ćelijama kože.
Treba reći da se "medihani" sastoji od dve vrste meda - jedne zadužene za stvaranje vodonik peroksida, i druge vrste, dobijene od drveta leptospermum, koje raste u Australiji i na Novom Zelandu, a koji ima naročito jaka antibakterijska svojstva, čak i u obliku desetoprocentnog rastvora, mada se još ne zna tačno kako ta vrsta meda deluje.
Izvor:
Mondo