Na samom početku treba naglasiti da je većina pčelara koji su stekli svetski glas razvijanjem i unapređenjem pčelarstva bili Sloveni. Sloven je bio i sveštenik Adam Širah, Lužički Srbin1, koji se rodio 5. septembra 1724. godine u Nosticu u Saksoniji, u Gornjoj Lužici.
Škole je izučavao u Mamivicu i Majsnu, a bogosloviju u Lajpcigu. Godine 1748. postao je paroh u Klajnbaucnu, gde je neumorno radio kao sveštenik, pčelar i književnik sve do smrti, 3. aprila 1773. godine.
Sveštenik Adam Širah je pre 240 godina, 1767. godine, otkrio da se iz svake radiličke larve stare do tri dana mogu razviti matice. Tim otkrićem je potvrđeno da se i matice i radilice legu iz potpuno jednakih, tj. oplođenih jaja.
Istinitost Širahovog otkrića potvrdio je i znameniti Švajcarac Fransoa Iber koji je u pismu ondašnjem vrsnom naučniku Karlu Boneu, 24. avgusta 1791. godine, napisao: "Kad ste u novom izdanju Vaših dela izneli krasno g. Širahovo otkriće o preobražaju pčelinjih crva u matice, pozvali ste prirodnjake da taj opit ponove. I zaista je potrebno da jedno takvo značajno otkriće potvrdi više svedoka. Hitam da Vas izvestim da su sva moja istraživanja potvrdila istinitost tog pronalaska. Za skoro deset godina od kako ispitujem pčele, toliko puta sam ponavljao g. Širahov opit, i uvek sa istim rezultatom, tako da o tome ne može biti nimalo sumnje".
Širah je prvi pčelar koji je svojim stručnim otkrićem postavio temelj veštačkom razrojavanju. O načinu njegovog razrojavanja saznajemo od prof. Jova-na Živanovića koji u svojoj knjizi "Srpski pčelar" iz 1893. godine na str. 275 opisuje kako je Širah pravio veštačke rojeve: "U maju bi isekao saće sa leglom pčelinim, a ponameštao bi u praznu košnicu i podupro bi ga pritkama, da ne padne iz košnice dole. Tu tako udešenu košnicu metnuo bi na mesto gde je stajala jaka dobra košnica, a ovoj bi drugo prazno mesto odredio. Iz ove jake, pune košnice pčele bi se vratile na svoje staro mesto i tu bi ušle u košnicu, u koju je metnuo saće sa leglom pčelinjim. Iz toga bi legla po gore navedenu zakonu Širahovu pčele izvele matičnjak i odnegovale sebi maticu i tako bi dobio veštački roj".
Širah je bio vrlo obrazovan čovek. Napisao je mnogo raznovrsnih dela, a bavio se i poezijom. Njegova dela o pčelarstvu su:
1.) Oberlausitzsclie Bienenvermehrung oder junge Bienenschwarme beim Anfange des Maimonats in Wohnstuben zu machen. 1761. 2.) Der sachsische Bienenvater, die Pflege dieses nutzlichen Insektes betreffend in Leipzig und Zittau 1766.
3.) Abhandlungen und Erfahrungen der oekonomischen Bienenge-sellschaft in dcr Oberlausitz die Aufnahme der Bienenzucht betreffend. Dressden. 1766.
4.) Melitotheologia oder die Verherrlichung des groswur-digstens Schopfers aus den wundervollen Bienen nach Anleitung der Naturlehre und heil. Gottesgelahrheit. In Dresden 1767.
5.) Ausfuhrliche Erlauterung Ableger zu maclien. Budisin. 1770.
Širah je u svoje vreme zauzimao prvo mesto među pčedarima celoga sveta, a njegova poslednja knjiga, štampana na 274 strane, smatrana je za najbolju pčelarsku knjigu jer je sadržala sve što je do tada znao pčelarski svet o životu pčela.
Lužički Srbi su 1768. godine osnovali svoje pčelarsko društvo, verovatno najstarije u svetu, čiji predsednik je bio sveštenik Adam Širah.
1 Lužički Srbi, najmanje slovensko pleme, do ujedinjenja Nemačke živelo je u Istočnoj, a danas u Saveznoj Republici Nemačkoj, u nemačkim pokrajinama Saksoniji i Brandenburgu, u kraju koji je poznat kao Lužica. Jezički pripadaju grupi zapadnoslovenskih jezika. Do Drugog svetskog rata pisali su goticom i latinicom, danas samo latinicom. Po veroispovesti su većinom protestanti, a manjim delom katolici. Oni sebe nazivaju Srbima: Serbja, Serb, Serbovka, a nas Srbe sa Balkana nazivaju Južni Serbja.
Lužičkih Srba danas ima oko 100.000. Bez obzira na viševekovnu germanizaciju Lužički Srbi su u duhovnoj i materijalnoj kulturi sačuvali brojne slovenske elemente. Etnički je najbolje očuvana Gornja Lužica u Saksoniji. Centar njihovog političkog i kulturnog života je grad Budišin (nemački: Bautzen).
Miloš Antonić, sveštenik, Koceljeva
(PČELAR 12/2007. str.558)
www.pcelarm.com